|
Oni nisu bakterije. Nisu biljke ni gljive, pa čak ni životinje. Neki se čak pitaju jesu li ova „bića“ uopće živa. Kada vam netko spomene virus, vjerojatno se sjetite prehlade ili gripe, ali virusa ima puno i mnogi su puno opasniji od obične prehlade. Možda ih ne vidimo i ne čujemo no, vjerujte, oni su svuda oko nas. Vrebaju i čekaju da iskoriste naše tijelo kako bi povećali svoj broj.
Prije svega, da razjasnimo što mislimo kad pitamo: „jesu li virusi uopće živi“? Oni se od drugih živih bića razlikuju po tome što ne jedu, ne rastu i ne razmnožavaju se. Kako bi povećali svoj broj, njima je potreban „domaćin“, bakterija, biljka ili životinja koja će virusu dati sve potrebno kako bi se izgradili novi virusi. No krenimo od početka. Virusi su jako maleni, od 20 do 400 nanometara. Ako želite saznati koliko je to ustvari malo, kliknite na link i usporedite virus sa zrnom soli ili jednom malom papučicom. Virusi su toliko mali da ih ne možemo vidjeti običnim svjetlosnim mikroskopom, već samo posebnim elektronskim mikroskopom. Glavni dio virusa je njegova nukleinska kiselina u kojoj se nalazi plan za stvaranje novih virusa. Ovaj je plan virusu jako važan i on je zaštićen u „oklopu“ kojeg nazivamo bjelančevinasta ovojnica (kapsida). Ako se virus duže vremena nalazi izvan nekog tijela, on se može pretvoriti u kristalni oblik i na taj način preživjeti jako dugo vremena. Tekst preuzet s : http://www.bioteka.hr/modules/zivisvijet/article.php?storyid=5 |